Lokalne samouprave se svakodnevno suočavaju s različitim situacijama koje predstavljaju potencijalni teret – od potreba za velikim infrastrukturnim ulaganjima, preko ograničenih financijskih i ljudskih resursa, do ponekad neadekvatne potpore centralne države za realizaciju strateški bitnih projekata. Pojam pametnoga grada može, zbog svoje kompleksnosti, izgledati kao nedostižna utopija za mnoge. No, uz dobro planiranje i posvećenost principima održivog razvoja te ograničenim sredstvima moguće je ostvariti velik učinak na lokalnoj razini.

U idealnom svijetu pametni gradovi trebali bi se razvijati kao živi organizmi, konstantno se mijenjajući i prilagođavajući uvjetima koji ih okružuju. No, razina tehnološkog napretka nameće tempo koji mnoge sredine jednostavno ne mogu pratiti. Iz tog razloga bitno je da razvitak grada ne bude podređen promjenjivim tržišnim trendovima, već da iz silnog broja dostupnih rješenja odaberemo ona koja našim sredinama pružaju dugoročnu korist.